Ne želimo birati stranu

U Subotici je 9. travnja započela javna rasprava o uvođenju »bunjevačkog jezika« kao četvrtog službenog jezika i trajat će do 23. travnja. Naime, Skupština grada Subotice je na svojoj sjednici 1. travnja utvrdila prijedlog o izmjenama Statuta grada kojim se »bunjevački« uvodi kao četvrti ravnopravni jezik, koja je u petak stupila na snagu i od tada se računa 15 dana javne rasprave. Za ovaj proces je nadležna Skupština grada Subotice s čijim predsjednikom Bálintom Pásztorom smo razgovarali o ovoj kao i o drugim temama od značaja za Grad Suboticu. Savez vojvođanskih Mađara, čiji je Pásztor dopredsjednik i zastupnik u Narodnoj skupštini Srbije, također je podržao ovaj prijedlog kao i velika većina vijećnika subotičke Skupštine. Ovome prijedlogu u lokalnoj Skupštini se protive jedino dva vijećnika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, ističući da se radi o dijalektu hrvatskog jezika i govoru kojeg su govornici i bački Hrvati. Bálint Pásztor smatra da se Skupština, kao predstavničko tijelo, ne treba baviti »znanstvenim dilemama« već se treba rukovoditi zakonskim odredbama koje omogućuju da se jezik svake nacionalne manjine koja ima svoje nacionalnomanjinsko vijeće može uvesti u službenu uporabu.

U Subotici je u tijeku javna rasprava za uvođenje »bunjevačkog jezika« kao četvrtog službenog jezika. Savez vojvođanskih Mađara je podržao ovaj prijedlog. Čime ste se rukovodili kada ste podržali ovaj prijedlog? Koji su bili razlozi da podržite ovaj prijedlog?

Što se stava SVM-a tiče, smatramo da ono što je zagarantirano ostalima treba biti garantirano i svima onima koji žive zajedno s nama u našem gradu i ispunjavaju uvjete za to. Mi u ovoj hrvatsko-bunjevačkoj temi nismo nikada u prethodnih dvadeset godina željeli birati stranu, nismo željeli ni sada birati stranu, ali bunjevačka nacionalna zajednica osamnaest godina ima svoje Nacionalno vijeće, a prema Zakonu o zaštiti sloboda i prava nacionalnih manjina jezik nacionalne manjine se može uvesti u službenu uporabu, a obavezno se uvodi ukoliko ima najmanje 15 posto te određene nacionalne manjine. Po tom prvom stavku članka 11. je pokrenuta inicijativa od gradonačelnika Stevana Bakića i velikom većinom je Skupština u dva navrata, kada se o toj temi raspravljalo, stala na tu stranu. Sada je organizirana javna rasprava u kojoj će svi moći iznijeti svoje stavove i poslije ide dalje u proceduru ovo pitanje. Još ćemo se na dvije sjednice Skupštine grada baviti ovom temom. Nakon javnoj rasprave treba se prvo utvrditi Statut, sad je utvrđen prijedlog, a nakon toga trebaju se utvrditi tradicionalni nazivi naseljenih mjesta i na bunjevačkom jeziku pod uvjetom da na prvoj sjednici odluka bude u tom smislu pozitivna.

Predstavnici hrvatske nacionalne manjine nisu osporili da su Bunjevci službeno priznata nacionalna manjina već tezu da je bunjevački govor u stvari jezik. Koje je državno tijelo, i na temelju čega se odlučilo da to jeste jezik budući da do sada kao takav nije postojao?

Skupština grada je predstavničko tijelo svih stanovnika Grada Subotice. Mi niti smo, niti želimo, niti možemo biti znanstveno tijelo ili nekakva znanstvena akademija i nismo cijenili niti trebamo cijeniti što se smatra jezikom a što se ne smatra jezikom. Bunjevačka nacionalna zajednica ima svoje nacionalno vijeće i svoj jezik, tako da je Skupština bila rukovođena tim argumentima, odnosno tim činjenicama. Nisu to argumenti, to su činjenice.

S druge strane, hrvatski predstavnici i hrvatski lingvisti tvrde kako »svaki dijalekt može postati jezik, ali mora zadovoljavati određene kriterije kako bi postao jezik. On mora biti nadregionalan, struktuiran, koji služi za komunikaciju, da je standardiziran i normiran«, tvrdi hrvatski lingvist Jozić, a to bunjevački nije.

Kao što sam rekao, mi se tim znanstvenim dilemama niti možemo niti se trebamo baviti. Slične dileme su se pojavljivale prethodnih godina i kada je crnogorski jezik uvođen u službenu uporabu u nekim lokalnim samoupravama u Srbiji i kada je bosanski jezik uvođen u neke lokalne samouprave u službenu uporabu. Ono što ja smatram, kao pripadnik jedne druge, točnije treće nacionalne manjine u ovom slučaju, ovom odlukom, ukoliko bude bila donešena, nitko neće izgubiti svoja stečena prava.

U skupštinskoj raspravi je predsjednik vijećničke grupe SVM-a rekao kako argumentacija kojom se brani ova odluka u smislu oduživanja duga, ili zahvale Bunjevcima zbog sudjelovanja u »Velikoj narodnoj skupštini« 1918. godine dovodi u pitanje jesu li sve manjine ravnopravne ili ima nekih koje su povlaštenije?

Što se ovoga tiče, ja mislim da su sve nacionalne manjine ravnopravne. Kada je hrvatski jezik uvođen u službenu uporabu i u Subotici i u Pokrajini Vojvodini, tada smo mi tu odluku podržali, tako da ne smatram da po tom pitanju ima dileme ili treba postojati dilema. Što se tiče »Velike narodne skupštine«, pa na njoj su i Hrvati prisustvovali i glasali na isti način kako su glasali i Bunjevci. Gospodin Nágel je reagirao na neke tvrdnje pojedinih vijećnika na toj sjednici, ali to nije bio argument kada je ta inicijativa potekla od gradonačelnika.

Predsjednica Bunjevačkog nacionalnog vijeća Suzana Kujundžić-Ostojić kaže kako se o bunjevačkom govoru može govoriti i kao o mikrojeziku. Što to znači s pravnog stanovišta?

Ja mislim da nema mikro i makro jezika, da svatko ima svoj materinji jezik, svatko se može izjašnjavati kako želi, kako se osjeća i svatko može smatrati određeni jezik svojim materinjim jezikom. To je individualna, privatna stvar. Ja zaista ne želim ulaziti u ove dileme.

A kako će se provesti ova odluka ako se usvoji, budući da nije normiran jezik, da ne postoje službeni prevoditelji, niti mogućnost obrazovanja za prevoditelja?

Kao što sam rekao: slične dileme su bile i u vezi s još nekim nacionalnim manjinama, odnosno njihovih jezika, odnosno prevoditelja i ostaloga što se tiče provedbe. Sve će se mijenjati u Gradu ukoliko se ova odluka donese. Znači: sve ploče, svi pečati, a morat ćemo imati i prevoditelja za bunjevački jezik. To su već konkretne posljedice određene odluke.

Budući da su tradicionalni nazivi mjesta u Subotici na bunjevačkom govoru i na hrvatskom jeziku isti, kako će se to rješavati. Hoće li se nazivi duplirati?

Onda će se duplirati. Ima i drugih takvih slučajeva Temerin se i na mađarskom i na srpskom jeziku zove Temerin, pretpostavljam i na hrvatskom i na još nekim jezicima. Tako da se to događa i drugdje. Ali ono što želim reći povodom tog pitanja je da Skupština grada Subotice, niti bilo koje tijelo, ne može ulaziti u to kako će se naseljena mjesta zvati na jeziku određene nacionalne manjine. Po Zakonu o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina i po zakonu o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina isključiva je nadležnost nacionalnog vijeća određene nacionalne manjine da odredi tradicionalne nazive naseljenih mjesta što se objavljuje u Službenom listu Grada i u Službenom listu Autonome Pokrajine Vojvodine i od tada se imaju smatrati službenim. Po tom pitanju nijedno tijelo Grada Subotice ili bilo koje više instance se ne može miješati.

Kako tumačite činjenicu da je Mađarska akademija znanosti i umjetnosti dva puta utvrdila da su Bunjevci dio hrvatskog naroda?

To je stvar mađarske države, odnosno njihove odluke. Oni imaju sasvim drugačiji tip ili sustav zaštite prava. Tamo bunjevačka zajednica nema ni nacionalno vijeće, odnosno tu zemaljsku samoupravu kako se tamo zovu nacionalna vijeća, a kod nas je osamnaest godina drugačiji sustav.

Kome se upućuju pristigle primjedbe?

Po odluci Skupštine grada od 1. travnja ona je nadležna za provođenje javne rasprave koja traje petnaest dana. U pisanoj formi se primjedbe i komentari dostavljaju, što je dio javnog poziva koji je objavljen u medijima, a posljednjih dana te javne rasprave će biti, da tako kažem, javno slušanje na tu temu, kada će sve zainteresirane organizacije i građani moći doći i argumentirati, odnosno obrazlagati svoje stavove. Po istoj odluci Služba za skupštinske poslove treba sastaviti izvještaj o pristiglim primjedbama, a posljednju riječ daje Skupština grada.

Kada ste prije desetak godina ušli u koaliciju sa Srpskom naprednom strankom rekli ste da je današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dokazao svoju riječ, da je ono što je obećao i ostvario, među ostalim da je izbrisao kolektivnu krivicu Mađara. Baš u ovoj raspravi, a i ne samo ovim povodom, događalo se da se Hrvatima pripisuje kolektivna krivica. Spominje se NDH i zločini koji su se tada događali u situacijama kada Hrvati traže ostvarivanje svojih nacionalnomanjinskih prava u Srbiji. Kako gledate na to?

Mi apsolutno osuđujemo svako pozivanje, pa čak i pomisao, na princip kolektivne krivice bilo koje zajednice. Mi smo to u više navrata rekli prethodnih desetljeća. Što se tiče mađarske manjine, sve do 2013. godine su na snazii bile dvije odluke iz 1944. i 1945. godine po kojima su se svi građani tada Jugoslavije, sada Srbije, mađarske nacionalnosti imali smatrati na kolektivnoj osnovi ratnim zločincima. I mi smo se protiv toga borili i 2013. godine je u Narodnoj skupštini donešena Deklaracija o osudi akata protiv civilnog mađarskog stanovništva za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata, a Vlada Srbije je ukinula i stavila izvan snage te dvije odluke i nakon 70 godina se princip kolektivne krivice brisao iz našeg pravnog sustava, jer jedno je javna riječ i javni diskurs a drugo je kada postoji pravni akt koji i u drugom desetljeću dvadeset i prvog stoljeća govori o kolektivnoj krivici. Ali, osuđujemo svako pozivanje, u vezi s bilo kojom nacionalnom zajednicom, na kolektivnu krivicu.

Također se u raspravi postavilo pitanje imaju li matične države određene nacionalne manjine koja tu živi legitimno pravo govoriti o pitanjima i temama koji su od interesa za tu manjinu, u ovom slučaju država Hrvatska i hrvatska manjina.

Mislim da države u dijalogu trebaju razgovarati i o položaju pripadnika nacionalnih manjina, u ovom konkretno slučaju, Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji. Ono što mogu reći to su neka iskustva u drugim relacijama između Mađarske i Srbije. Mi smo uvijek zagovornici toga da se u direktnim razgovorima, u koje trebaju biti uključeni i legitimni predstavnici tih manjina, razgovara o tim pitanjima i mislim da nije dobro preko medija o tim temama razgovarati. Ali svakako da država treba štititi svoju manjinu nevezano o kojoj državi i o kojem narodu se radi.

Druga tema od značaja za stanovnike Subotice o kojoj se također nedavno raspravljalo na javnoj sjednici Komisije za planove je Plan detaljne regulacije centra za zonu 2. Što očekujete: u kom smjeru će se mijenjati detaljni plan, nakon što je prvi prijedlog vraćen na doradu?

Sad če početi ispočetka izrada tog plana, po svemu na temelju kriterija, odnosno uvjeta Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Baš sam danas imao sastanak s ravnateljicom Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture i drago mi je što je i unutar javne rasprave postignut konsenzus unutar javne uprave, a mislim i kod građana Subotice, o tome da mi trebamo štititi i čuvati ono što je blago Subotice, a to je svakako građevinsko naslijeđe. Mi smo nedvosmisleno zastupali stav u javnoj raspravi da nismo protiv razvoja i apsolutno i evidentno je da se Subotica treba širiti i trebaju se graditi nove zgrade, ali nikako u centru grada kao što to nije slučaj ni u drugim gradovima u našem okruženju i mislim da puno toga možemo naučiti i od Segedina i od Pečuha, i od Osijeka i od Temišvara. Ne trebamo izmišljati nešto što su drugi već izmislili, trebamo štititi i čuvati ono što je naša komparativna prednost a to su svakako zgrade u centru grada i na gradsku jezgru treba gledati kao na ambijentalnu cjelinu. To je stav koji smo mi zastupali i na temelju toga sada treba ponovo izraditi plan detaljne regulacije za zonu 2. Ono što je još jako bitno i o čemu smo razgovarali s gradonačelnikom je da se, dok se ne izradi novi plan, treba suspendirati sada važeći Plan detaljne regulacije za zonu 2, usvojen 2000. godine, koji također, na žalost, omogućuje rušenja u centru grada.

Kako će se u budućnosti usklađivati interesi investitora, politike i stručnjaka, budući da su do sada, tako izgleda, prevagnuli interesi investitora?

Dosta veliki grijesi su napravljeni prethodnih 20 ili 30 godina uz aktivno sudjelovanje politike. Ono što mogu reći, i evo još jedan dokaz za to što govorim, a nisu me uvijek najbolje razumijeli kada sam govorio, da je ova gradska vlast – vlast diskontinuiteta i da drugačije pristupa rješavanju određenih pitanja. Ono što je naša komparativna prednost to se treba štititi. Spominjao sam neke primjere iz našeg okruženja, ali mogu i iz naše države. Pa ni u Novom Sadu se ne grade višekatnice u Dunavskoj ili u Zmaj Jovinoj ili u Ulici Laze Telečkog, ili u Beogradu u Skadarliji. Zna se što i gdje u jednom centralnoeuropskom gradu treba biti. U centru trebaju biti stare građevine, ono što treba mamiti turiste ovdje, a stambene zgrade treba graditi na drugim površinama. Subotica je grad s dosta velikom površinom, ima dosta mjesta za igradnju stanova i na taj način se ti različiti interesi mogu uskladiti.

Na raspravi je također rečeno kako treba ponovno utvrditi ili redefinirati što mi u stvari želimo od centra grada.

Tako je. To je jedno pitanje o kojem prethodnih desetljeća na taj način nije razgovarano i svakako na sveobuhvatan način treba pristupiti rješavanju ovog pitanja. Svakako da ono što će na kraju biti treba biti ostvarivo, a ono što mi zagovaramo mislimo da je ostvarivo.

Kako se može pomoći građanima da urede svoje objekte da ne budu ruglo u centru već u skladu s principima zaštite?

Prema našim idejama treba se osnovati jedan fond iz kojeg bi se obnavljale zgrade bez obzira radi li se o javnom ili privatnom vlasništvu. Jer bez toga zaista ovo o čemu mi pričamo nije realno, a opet s druge strane trebalo bi biti realno da se očuva ono što Suboticu čini Suboticom. Ovo nije nacionalno pitanje. Ovaj grad su gradili dvjesto-tristo godina unazad mnogi i ono što vrijedi svakako treba sačuvati.

U Narodnoj skupštini ste početkom godine postavili pitanje premijerki oko postupanja u vezi s ilegalnim migrantima i sigurnosti stanovnika Srbije. Je li se situacija poboljšala, promijenila?

Srbija nije prouzrokovala niti je odgovorna za ovu situacija, ali sam ja u više navrata od 2015. godine govorio u Narodnoj skupštini o tome da Vladi na prvom mjestu trebaju biti interesi vlastitih državljana, vlastitih građana, koji se osjećaju nesigurno na našim ulicama u svojim kućama i spominjao sam i konkretne primjere naseljenih mjesta, gdje ima tri-četiri puta više migranata nego lokalnog, domaćeg stanovništva i zbog toga smo apaelirali na Vladu da snage sigurnosti budu prisutnije na terenu. Ono što se promijenilo je da su nakon više godina posljednjih mjeseci snage žandarmerije i policije odvodili ove migrante, ali to naravno nije rješenje na duže staze i zbog toga mi apeliramo da se čuva i južna granica Srbije, da se migranti ne puštaju nekontrolirano na naš teritorij i to je jedna užasno teška borba. Ali i dalje mislim da naše stanovništvo treba biti na prvom mjestu, i da, kada se o tom realnom problemu govori, to nije niti rasizam niti ksenofobija nego jednostavno kao predstavnici građana trebamo štiti interese naših građana.

Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara smatra da je usporavanje procesa priključenja Srbije Europskoj uniji i udaljavanje od europskih vrijednosti zajednički »rezultat« SVM-a i SNS-a. Kako Vi gledate na izvještaj koji je usvojen u Europskom parlamentu i uopće proces pridruživanja Srbije EU?

Mislim da se neopravdano stopira Srbija na tom putu k Europskoj uniji, da bi taj put mogao biti mnogo brži i da zbog toga odgovornost svakako imaju političari iz Bruxellesa. To je i Andor Deli, koji je u bojama Fidesza europski zastupnik ali je podrijetlom iz Vojvodine i naš je član, rekao i upravo zbog toga je i inače Fidesz glasao protiv te odluke, odnosno izvještaja u EP. U velikoj mjeri je taj izvještaj političke prirode, što ne bi trebao biti slučaj, i ranije u takvoj mjeri nikada nije bio slučaj.

Općenito, kako gledate na Europsku uniju u odnosu na neke svoje članice iz Istočne Europe? Postoje li dvostruki standardi?

Svakako da i unutar EU postoje dvostruki standardi, ali nije na nama, budući da smo mi još uvijek izvan EU, da cijenimo njihov rad. Ali, u mnogo čemu se pokazalo prethodnih godina da se EU bavi samom sobom, da se bavi discipliniranjem određenih država članica kao što su Mađarska ili Poljska umjesto da rješava probleme svih građana EU. To se može vidjeti i po pitanju cijepljenja i po pitanju migrantske krize. EU, na žalost, ne nudi rješenja, što nije bio slučaj prethodnih desetljeća. Želim podvući da je pravo EU da cijeni i stupanj demokracije i vladavine prava, pogotovo onih zemalja koje žele pristupiti EU i još uvijek nisu članice, ali se to ne treba raditi na ovaj politikantski način kako se to u EU posljednjih godina radi, za razliku od prethodnih desetljeća kada su postojali objektivni kriteriji.

Predsjednik ste Skupštine Subotice, zastupnik u Narodnoj skupštini i docent na jednom fakultetu u Novom Sadu. Kako usklađujete sve ove obveze?

Rad na fakultetu mi je hobi, to mi oduzima par sati tjedno, a što se tiče druge dvije funkcije na to gledam kao na cjelinu. Kada na primjer lobiram za to da iz Republike dobijemo sredstva za obnovu fasade Gradske knjižnice, onda je teško reći radim li to kao predsjednik gradske Skupštine ili kao narodni zastupnik u republičkom parlamentu. I ranije sam pokušavao što više učiniti s te pozicije za grad u kojem sam rođen i u kom živim, Sada je to malo još lakše zbog postojanja i ove druge funkcije

Jeste li nekada pomislili da odete iz Subotice, Srbije?

Ne, nikad. Dosta sam vremena provodio u Beogradu, budući da sam tamo studirao i volim i cijenim Beograd, nije mi to nikakav problem, i volio sam tamo živjeti četiri godine, s tim da sam se vraćao svakog vikenda za Suboticu. Ali, nikada mi nije palo na pamet da odem iz Subotice.

Gdje vidite sebe za 5-10 godina? U politici, struci?

Sada je politika tako komplicirana da je jako teško planirati čak i tri mjeseca unaprijed, a kamoli pet godina. Želim raditi ove poslove na čestit način i dati sve od sebe. A gdje ću biti za pet godina, vidjet ćemo za pet godina.

JASMINKA DULIĆ