Prvi

U starosrpskom jeziku: koložeg. Bogojavljenski mesec. Danas bismo ipak rekli: januar. Prvog meseca je Narodna skupština raspravljala o dve bitne teme. Ovu rečenicu nismo mogli napisati ni u jednoj od prethodnih godina. Prema Ustavu, redovno prolećno zasedanje počinje prvog radnog dana u martu. Na predlog 1/3 narodnih poslanika ili Vlade bilo kad se može sazvati vanredno zasedanje Parlamenta, ali u januaru se tako nešto nije baš događalo. Konkretno, nijednom u prethodnih 6 godina.

Janus po kome je ovaj mesec dobio ime, u starom Rimu bio je bog vrata i ulaza. Možda nije slučajno što je jedna januarska sednica bila posvećena Kosovu, a druga poljoprivredi. 12. januara smo raspravljali o najnovijoj kosovskoj deklaraciji. Kosovska politika je prethodnih godina bila takva da smo stajali ispred vrata i šutirali ih. Ali ne zbog toga da bi nas pustili, nego samo tako. Iz gnevi i inata.

Od izbora nove vlade, promenjena je državna politika. Počinjemo da otkrijemo kvaku. Doduše visoko je, ali ako stanemo na vrhove prstiju, možemo je dohvatiti. Već sam više puta pisao o tome da se za Tomislava Nikolića i Ivicu Dačića vezuju rečenice, kakve srpski političari u poslednjih 30 godina nisu bili spremni da izgovore. Premijer je na primer na sednici 12. januara izgovorio da suverenitet Srbije na KiM gotovo da ne postoji. Rekao je i da nam treba politika sa rezultatima a ne kolektivno žrtvovanje. Kao i da ne možemo pričati na nivou mitova i bajki.

Ove rečenice izgovaramo i mi već godinama. Ostavimo više mantre! Situacija je izuzetno teška što se tiče nacionalne politike. Ako to neko razume i zna kako je, onda su to Mađari. Ali ne možemo biti svi, nas 7 miliona građana Srbije decenijama žrtve mitova. Pošto su  i predsednik Republike i premijer pokazali spremnost da se suoče sa realnošću, 13. januara u 15 do 1 noću i mi smo glasali „za”. Da bismo možda i mi malo pomogli Vladi da pritisne kvaku.

Zakon o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju je juče usvojila Narodna skupština. Godinama govorimo o tome da agrarna politika treba da bude predvidiva. Pretpostavka za to je da poljoprivreda funkcioniše na osnovu zakona, a ne uredbi Vlade i pravilnika ministarstva. Još smo letos pozdravili spremnost Vlade da predloži zakon. I programom SVM je predviđeno donošenje dotičnog zakona. Poslanička grupa SVM je još 10. novembra organizovala javnu raspravu. Tom prilikom formulisane predloge smo podneli, a stavove svo vreme zastupali. 

Kasnije, tokom javne rasprave sprovedene od strane ministarstva, prihvaćeni su naši sledeći predlozi: da na poljoprivredu ide najmanje 5% državnog budžeta; da se subvencije daju samo do 100 hektara; da se registracija gazdinstava omogući do 31. marta da se isplate ne bi vršile na osnovu decembarskog stanja; da stari poljoprivredni proizvođači, penzioneri ne budu isključeni iz sistema subvencionisanja. Ogroman iskorak je i to da će se ukinuti kategorija tzv. hobi proizvođača. U skladu sa tim, svaki poljoprivrednik će imati pravo na subvencije bez ozbira na to da li plaća doprinose penzionom fondu ili ne.

U skupštinskoj raspravi podneli smo nove amandmane, o kojima smo u više navrata razgovarali sa resornim ministrom. Prihvaćeni su sledeći: da ministar pozivajući se na nedostatak sredstava nema pravo da ograniči subvencije ispod 100 hektara, kao što je to preko noći ne tako davno Dušan Petrović pokušavao - na 30 hektara. Proširili smo i nadležnosti lokalnih samouprava i Vojvodine. Daleko od toga, međutim da je sve idealno. Naš amandman u vezi podsticaja za stočare nije prihvaćen, a ni povećanje iznosa nismo uspeli izdejstvovati, ali mislim da smo doprineli predvidljivijoj i kvalitetnijoj agrarnoj politici.

Ne treba gunđati, već boriti se za to da zakon koji se u dotičnom momentu usvaja bude adekvatan okvir za građane. To smo činili i u januaru.

7. april 2025.

16,00 - Hajdukovo - Sednica Predsedništva i Saveta SVM-a